Free Software Stuff

Hoću bazu, neću RDBMS

Davno prije, u dalekoj galaksiji, ljudi su koristili dBase i u njega spremali podatke u recorde, od kojih je svaki imao nekoliko polja. Onda su se relacijske baze podataka spustile iz znanstvenih krugova k običnim smrtnicima, i oni pametniji prepoznali su da je pametnije slagati relacije između koreliranih podataka nego trpati podatke u neugodne flat liste.

Onda se web, pa nedugo zatim PHP i MySQL koji su bili toliko dobra kombinacija da je svima bilo očito da su RDBMsovi očigledan način za spremanje podataka na web servisima.

Trenutno su u modi Railsi, Django, Turbogears i tome slični web frameworci, koji se među ostalim trse i svojim ORM (Object Relational Mapper)-ima, odnosno layerima koji sjede između aplikacije i baze i pretvaraju pristupanje objektima aplikacije u SQL querye.

SQL čistunci općenito pljuju po ORMovima, zato jer mapiranje između objekata u aplikaciji i relacija nije jednoznačno, i praktički je drugačije za svaki pojedini slučaj - u praksi to znači da niti jedan ORM nije optimalan, te da ako ga se koristi na “naivan” način može se poprilično narušiti performanse sustava.

Ali, sve nekako imam osjećaj da greška u ovom slučaju nije na strani ORM-a, nego RDBMS-a kao takvog. Zašto bi morali sve podatke organizirati kao nizove n-torki kojima možemo raditi unije, presjeke i sve ostale divne stvari iz baze? RDBMS nije silver bullet. Ovisno o tipu podataka, za neke primjene je sjajan, ali za neke je jednako smislen kao i stari dBase princip recorda.

Trenutno radim na jednoj TurboGears aplikaciji, za koju moram imati neke persistentne objekte s nekim podacima. Prirodan način organizacije ovih objekata je stablo / graf, svaki objekt ima reference na mnoge druge. Optimalna organizacija ovih podataka u RDBMsu se može postići spretnom kombinacijom raznih tablica, keyeva i pametnih selectova, ali ja se ne želim zamarati SQL-om, imam objekte i želim izravno manipulirati njima. Ako iskoristim neki ORM nad recimo MySQLom, i pretvaram se da su to obični objekti, garantirano mi je da ću imati veliki overhead u SQL upitima.

Ono što bih zapravo želio je neki način serijalizacije pojedinih objekata u memoriji koji čuva reference između pojedinih objekata, ali ne forsira strukturu stabla (odnosno promjena podataka određenog objekta i njegov update na “disku” ne znači da se istovremeno moraju zapisivati i objekti koje on referencira, ako oni nisu mijenjani - pythonov shelve/pickle je blizu, ali ima problem sa ovime).

Dakle poštovano moje mnogobrojno čitateljstvo, što mislite o ovakvom pristupu, te znate li za takvu nekakvu “bazu”?

Update: Hvala na komentarima i linkovima, zahvaljujući kojima sam naišao na ZODB i Durus projekte, koji mi izgledaju obećavajuće (kako favoriziran Python programski jezik, usredotočio sam se na komponente pisane za njega, ali bilo bi zanimljivo čuti i ima li Ruby ili čak PHP neki pandan ovome).